Lobističke aktivnosti Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama ponovo su u centru pažnje nakon novih izvještaja o kompanijama, političkim konsultantima i novcu koji se izdvaja za zastupanje interesa ovog bh. entiteta u Washingtonu.
Prema analizi portala Klix.ba, zasnovanoj na američkim registrima, prijavama lobista i izvještajima više medija, u mreži se nalazi 11 lobističkih firmi i agenata. U izvještajima se navode milionski iznosi, kontakti s američkim političkim krugovima i pokušaji da se promijeni odnos Washingtona prema političkom rukovodstvu RS-a.
Među prijavljenim angažmanima posebno se izdvaja kompanija Dickens & Madson, za koju je navedeno četiri miliona dolara u 2025. godini. Spominju se i druge firme, uključujući McGinnis Lochridge, Stokes Strategies i Continental Strategy, koja prema prijavljenom ugovoru prima 35.000 dolara mjesečno.
Posebnu pažnju izazvala je činjenica da se u ovoj mreži pojavljuju i osobe povezane s američkim političkim establišmentom. Mediji su izvještavali o angažmanu političkih savjetnika Jamesa Blaira i Chrisa LaCivite, dok su poslovne veze pojedinih lobista otvorile pitanja o mogućem sukobu interesa. Za sve takve navode važno je razlikovati ono što potvrđuju javni dokumenti od informacija koje se zasnivaju na medijskim izvorima.
Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković uputio je, prema pisanju Financial Timesa, pismo američkim zvaničnicima izražavajući zabrinutost zbog korištenja javnog novca RS-a za politički utjecaj u SAD-u. U pismu se posebno ukazuje na moguće posljedice po teritorijalni integritet i ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
Vlasti RS-a, s druge strane, tvrde da je angažman lobističkih kompanija legitiman način predstavljanja njihovih stavova u američkim političkim krugovima. Premijer RS-a Savo Minić potvrdio je postojanje ugovora s američkim lobistima, navodeći da je riječ o saradnji koju smatra opravdanom.
Prema objavljenim izvještajima, među ciljevima lobiranja bili su poboljšanje političkog položaja RS-a u Washingtonu i nastojanja za promjenu pojedinih odluka američke administracije. Međutim, nije svaka prijavljena lobistička aktivnost dokaz da je određeni politički cilj ostvaren, niti sama po sebi potvrđuje nezakonito djelovanje.
Za građane Bosne i Hercegovine ključno pitanje ostaje koliko se javnog novca izdvaja za ove aktivnosti, šta se za taj novac konkretno dobija i jesu li ugovori i rezultati dovoljno transparentni. Odgovori na ta pitanja zahtijevaju uvid u službene prijave, ugovore i dokumente nadležnih institucija.
Izvještaji o lobiranju tako otvaraju širu raspravu o političkom utjecaju, odgovornosti vlasti i načinu na koji se interesi Bosne i Hercegovine predstavljaju u jednoj od najvažnijih svjetskih političkih prijestolnica.
